06.05.2023. svečano smo proslavili Prvu pričest u našoj Misiji. 34 djece poprvi put primilo je Tijelo Kristovo. Zahvaljujemo roditeljima kojisu redovito dovodili djecu na vjeronauk.

22.04.2023 proslavili smo u našoj Misiji Krizmu. Sakramenat kršćanske zrelosti podijelio je 44 krizmanika mons. Bože Radoš, biskup varaždinski.

17.09.2022 svečano smo proslavili jubilej našeg župnika p.Josipa, 25. obljetnicu od svećeničkog ređenja. Na svečanoj svetom misom bili su pristuni vjernici i hrvatski svećenici koji djeluju u biskupiji Graz Seckau. Nakon svete mise p.Josip održao je koncert sa meditacijama svojih autorskih pjesama. Cijelokupni program završen je zajedničkom zakuskom u dvorištu crkve.

Pozivamo svu djecu koja su primila Prvu pričest da se pridruže ministranskoj grupi. Sljedeći susret bit će u četvrtak 09.06.2022. od 17,30 -19 h

U organizaciji članova Župskog Vijeća, nakon duže pauze imali smo ponovo župsku kavu u dvorštu crkve sv. Josipa u Graz. Zahvaljujemo Toniju Peran i Gabrijeli Margić koji su se pripremili kavu i kolače.

U subotu 30. travnja, naša župna zajednica proslavila je sakrament svete Potvrde. Naših 25 mladih vjernika primilo je darove Duha Svetoga, koje im je podijelio dr. Petar Palić biskup mostarski. 

Molimo da osnaženi darovima Duha Svetoga ostanu  istinski svjedoci Njegove ljubavi u svijetu. 

U subotu 24. travnja proslavili smo sakrament prve pričesti u našoj župi. Nakon što su se dan prije pomirili u sakramentu ispovijedi, naših 25 kandidata pristupilo je po prvi puta euharistijskom stolu i blagovalo Isusa u posvećenoj hostiji. Molimo da ih Bog prati i čuva na njihovom životnom putu da ne posustanu, nego da budu gorljivi svjedoci euharistijskog Isusa koga su primili u svoja srca i duše.

Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini, kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremenâ (Sudnji dan). Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca (drukčije rečeno: nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola). Došašće obuhvaća tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića.

Prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.

Liturgijska boja u došašću je ljubičasta, (kao u korizmi). U misi se izostavlja himan “Slava” u misi, da bi taj tipično božićni himan (“Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje…!”) jače odnjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja (Božić). U došašću su svakog jutra “zornice” puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. Primjerice “Pada s neba roso sveta”, “Poslan bi anđel Gabrijel” i mnoge druge.

ADVENTSKI VIJENAC – U vremenu crkvene godine koje zovemo došašće svečani adventski vijenac susrećemo na mnogim mjestima. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije, na TV ekranu i u ilustriranom časopisu. Postavlja se na stol ili vrpcama objesi o strop. Može ga načiniti svatko sam, što je najbolja varijanta, ali i kupiti u cvjećarnici, na tržnici. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, ponajčešće ljubičastim, vrpcama (ljubičasto je u katoličkom bogoslužju boja došašća) i – najvažnije – u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. I tako se čeka Božić! Adventski vijenac nije samo lijepi “cvjetni aranžman” u ogoljeno zimsko doba, nego on na specifičan način, diskretno, okuplja ukućane, angažira ih i upravlja u određenom pravcu. Podsjeća ih da nešto dolazi, potiče da to čekaju.

Stariji će se sjetiti da “kod nas ranije nije bilo toga vijenca”. Znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina. Primili smo ga iz Europe, osobite iz Austrije i Njemačke. Ondje je on u adventsko vrijeme doslovno svudašnji. No i tamo je došao tek poslije prvog svjetskog rata; “prenesen je” iz skandinavskih, protestantskih zemalja kao simbol života (zimzelen), rastućeg svjetla (postepeno paljenje svijeća) i očekivanja božićnog dolaska Kristova (Krist – svjetlo).