Pobožnost križnog puta

Kao pobožnost, križni put je nastao u srednjem vijeku, od običaja da se hodočasti u Svetu Zemlju i obilaze mjesta Isusove muke i smrti u Jeruzalemu, a onda se to s vremenom proširilo svuda po svijetu, tako da su vjernici išli od postaje do postaje, razmatrajući pritom koju je žrtvu Krist podnio za spasenje svijeta. Danas je ukupno 14 postaja, a nekada ih je bilo uglavnom 7, ali su ponekad dosezale i do broja 30. Najčešće su bile smještene u malim kućicama koje su se nalazile uz pristup crkvama, tako da su se vjernici idući na svetu Misu mogli podsjetiti na značenje Kristove žrtve. Pobožnost su posebno širili franjevci pa je papa Inocent XI. 1686. godine odobrio postavljanje postaja križnog puta u svim franjevačkim crkvama. Papa Klement XII. 1731. god. odobrenje je proširio na sve druge crkve, uz uvjet da ih postave franjevci, uz suglasnost mjesnog biskupa. Tada se i utvrdilo da broj postaja bude 14. Odobrenje da se postaje križnog puta podižu bez nadležnosti franjevaca izdano je 1862. god.

Pobožnost prati Kristov križni put od trenutka osude na smrt do polaganja u grob. Nadahnjujući se na Svetom pismu u postajama su redom molitveno opisani događaji koji su se zbivali dok je Isus bio predan da se pogubi, ismijavan, bičevan i okrunjen trnovom krunom, a onda i što je doživljavao idući do Golgote. Obično treba 15 minuta da se stigne na to brdo, ali Isusu je vjerojatno trebalo najmanje pola sata, tijekom kojih je doživio teške oblike poniženja i iscrpljivanja, tako da je od težine križa triput pao. Križnim se putem pobuđuju osjećaji vjernika: suosjećanje, supatnja, zahvalnost, prezir prema vlastitim grijesima, svijest o podnesenoj Kristovoj žrtvi za naše otkupljenje itd. Naglašena je i bol Blažene Djevice Marije koja ga je pratila cijelim putem, a i to je stalna nit vodilja koja se nudi vjernicima na razmatranje.

Po dolasku na Golgotu Isusa su svukli i pribili na križ. Iako se u križnim putevima redovito prikazuje da je Isus nosio križ, vjerojatnije je da nosio samo poprečnu gredu. Naime, na Golgoti ili Kalvariji (Golgota je hebrejski naziv, Kalvarija latinizirani, a riječ je o istom brdu) bilo je stratište s unaprijed postavljenim uspravnim gredama, a onda bi se osuđenici na smrt prikovali na poprečnu gredu, podigli i dodatno prikovali na uspravnu gredu, što je tvorilo oblik križa. Vjerojatno je tako bilo i s Isusom. Redovito su na smrt razapinjanja bili osuđivani najokorjeliji zločinci, pa nam se stavlja pred oči razmišljanje nad poniženjem koje je za nas i naše spasenje na sebe primio nedužni Isus.