Ovogodišnji Susret hrvatske katoličke mladeži održao se 4. svibnja u Gospiću pod geslom „Raduj se za svoje mladosti“. Na susretu je sudjelovalo 50-tak mladih iz naše Misije predvođeni fra Ivicom. Prijevoz busom bio je organiziran u petak 3. svibnja kada su se mladi zaputili prema Senju, gdje su ih za noćenje ugostili volonteri Gospićko-Senjske biskupije. Subota je započela razgledavanjem grada Senja i njegovih znamenitosti te su se, nakon organiziranog ručka za sve sudionike, naši mladi zaputili u Gospić na glavna događanja susreta. Nakon dolaska u Gospić mladi su se u svečanoj procesiji zaputili prema stadionu gdje su imali priliku za ispovijed i zajedničku molitvu krunice. Na svečanoj misi, održanoj na stadionu, uz brojne biskupe i svećenike sudjeovalo je i oko 10 tisuća mladih iz raznih krajeva Hrvatske i inozemstva. Nakon svete mise mladi su se zaputili prema glavnom trgu gdje je susret okončan velikim koncertom Božje Pobjede, nakon kojeg su se mladi uputili nazad u Graz. Zahvaljujemo svim volonterima Gospićko-Senjske biskupije na dobrodušnosti i gostoprimstvu. Sljedeći Susret hrvatske katoličke mladeži održati će se 2026. godine u Požeškoj biskupiji.
Svjedočanstva mladih:
” Prije nekoliko mjeseci ne bih nikada pomislio na to da ću ovoliku ljubav i radost naći u zajednici crkve. Zbor i zajednica postali su mi poput obitelji i kroz susrete kao što je bio ovaj u Gospiću mi rastemo zajedno u vjeri. Mislim da je, od nas desetak tisuća mladih, svatko to osjetio na svoj način kroz čitav taj dan, na putu tamo, na prekrasnoj misi ili na koncertu Božje pobjede. A na kraju trebamo živjeti točno onako kako kaže geslo ovogodišnjeg susreta: „Raduj se za svoje mladosti“ (usp. Prop 11,9). Ostanimo zajedno i zajedno u Kristu. Bog vas blagoslovio. “
– Filip Knežević
” Je li stvarno moguće da jedan izlet od 36 sati može nositi skoro veće plodove od jedne duhovne obnove od 4 dana? Nikad prije nisam čula za “Susret hrvatske katoličke mladeži” tako da nisam imala neka velika očekivanja. Čula sam da će biti misa i koncert Božje Pobjede i to je to, ali da će biti toliko puno radosti i veselja, još i duhovno prosvjetljenje, mir i ogromna milost Božja, nisam znala. Duh Sveti omogućio mi je da osjetim i dobijem više od očekivanog. Biti među 10.000 mladih koji jedva čekaju zajedno proslaviti našega Gospodina jedan je neopisiv osjećaj i jako sam zahvalna našem fra Ivici što nam je to omogućio; imati njega u našoj župi veliki je blagoslov. “
– Andrea Batljan
” Kako posvjedočiti za Onoga koji sam za sebe svjedoči? Znajući da svako putovanje ima put i cilj, ovaj put me naše putovanje na SHKM dovelo do moga osobnog Cilja. Njega, kojemu svi putovi pripadaju. Nekoliko dana prije susreta dospjela sam u razgovor za moje novo zanimanje, ovaj put s osobom koja se predstavljala kao katolik s uvjerenjem da ne postoji ništa loše ako uzimamo nešto od istočnjačkih religija koje njega kao poslovnu osobu motiviraju da jasnije upravlja financijama. U tom trenutku spomena drugih religija, živi Duh u meni nije dao mira da Isusa prešutim, tako je na njegovo pitanje: ”Postoji li za mene nešto iz drugih religija što prakticiram za osobni uspjeh?” moj odgovor bio jasan. Nedugo nakon mojeg svjedočenja pred njim, budi se u meni blaga sumnja i ispitivanja postoji li uopće Bog i njegova ljubav. Dolaženjem na SHKM odlazim na ispovijed kroz koju sam doživjela olakšanje jer naš Bog voli kada ga istražujemo. Morala sam posumnjati, jer da nisam, vjerojatno ne bih osjetila ljubav Očevu. Kako sam je osjetila? Sumnjam, a puno puta sam iskusila! No, Presveti najčešće djeluje toliko duboko i jako da izgubiš oči za sebe i samo gledaš u Njega. Tako je i mene dirnuo pjesmom od Božje pobjede “Ispred bijele hostije” koja je bila na kraju koncerta. Ta pjesma uopće nije trebala biti izvedena. Čvrsto vjerujem da je Bog čuo mene i vapaje mog srca za Njegovom ljubavi. On sam kaže: “Kad bi znao koliko te ljubim, ne bi gledao svoje rane ni boli”. U tom trenutku ta je pjesma bila oživjela u meni. Bog je izliječio jednom rečenicom, jednom pjesmom, jednim ljudima, jakom ljubavi. Sada znam da me ljubi i ne gleda moje rane i boli, već im se raduje i rado liječi. Budimo mu otvoreni. Brate i sestro, naš Tata nas čuje! “
– Iva Sušilović
