Najava

Slavimo najsvetiji dan koji nam je svemogući Bog u svojoj dobroti i ljubavi podario. Ovo je dan u kojemu kličemo: “Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu!” Snaga ovoga dana jedinstvena je u povijesti ljudskoga roda, jer danas slavimo slavni događaj Kristova uskrsnuća. Ne samo da slavimo liturgijskom svetkovinom dan kada je naš Gospodin Isus Krist uskrsnuo od mrtvih, već slavimo njegovu pobjedu nad smrću koja je i nama dala besmrtno, koja je i nama dala okusiti tu istu pobjedu koji je Gospodin za nas izvojevao.

Isusovo uskrsnuće nije samo Božja presuda u korist njegova Sina, nego u isto vrijeme i presuda u korist njegovih protivnika za koje je Sin išao u smrt.

Zato dok slavimo Kristovo slavno uskrsnuće, neka nas ne mimoiđe ova radost što zahvaća i prožima kako bismo doživjeli da je ovo danas svetkovina i naše proslavljene ljudskosti. Težimo k uspravnom uskrslom životu koji nam svjedoči o najvećem stupnju ljudskog dostojanstva, te budimo svjedoci svome Gospodinu ne samo naviještajući ga ustima i riječima, već dokazujući svojim uskrslim i preporođenim životom da uskrsnuće nije bajka ni obmana, već najljepši i najvažniji događaj i našega života. Budimo pobjednici već sada pritjelovljujući se Kristu uskrslome, kako bismo i sami pobijedili smrt i propadljivost u svome tijelu, te jednom postigli i neprolaznu baštinu s njime u nebesima.

Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, koja se slavi u Katoličkoj crkvi, svetkovina je na spomen ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak. Slavi se u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva. Naziv Brašančevo za Tijelovo u Hrvata datira iz 18. stoljeća, a nastao je od riječi (brašance – brašno) od kojeg se pravi kruh, a kruh se u Euharistiji pretvara u Tijelo Kristovo. Nekoć su vjernici u požeškom kraju koristili naziv Brašančevo za blagdan Tijelova.

Blagdan se počeo slaviti u 13. stoljeću, a veže se uz svetu Julijanu Liješku, rođenu 1193. Imala je oko pet godina kad je ostala bez roditelja. Redovnicom je postala 1206. Godine 1207. u Liègeu u Belgiji posvetila se skrbi za bolesnike. U šesnaestoj godini života, 1209., imala je ukazanja u kojima je Bog upozorio da ljudi premalo slave Presveti oltarski sakrament Svetoga Tijela i Krvi Kristove (Tijelovo) i da u liturgijskom kalendaru nedostaje taj blagdan. Tada je sveta Julijana ukazanja zadržala za sebe. Godine 1230. ukazanja su se ponovila. Od tada je sveta Julijana činila sve kako bi se uspostavio blagdan Tijelova, unatoč mnogim protivljenjima. Ipak, na njezin nagovor biskup Robert iz Lütticha uveo je 1246. u svojoj biskupiji blagdan Euharistije. Sveta Julijana umrla je 1258., ne dočekavši uspostavu blagdana Tijelova u cijeloj Katoličkoj crkvi.

50 dana nakon Kristova Uskrsnuća slavimo Duhove ili Pedesetnicu. Slavimo Duha Svetoga, treću božansku osobu, Duha koji je u obliku plamena sišao na apostole u Jeruzalemu

Silaskom Duha Svetog na apostole oni su dobili darove kojima su mogli propovijedati Evanđelje svim narodima na svim jezicima. Svi narodi u svojoj kulturnoj i jezičnoj različitosti po Duhu svetom slušaju istu poruku i čine jedinstvo kršćana diljem svijeta. Darovi Duha Svetoga su mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji.

Duhovi su blagdan rođenja Crkve, jedine, svete i katoličke. Bez Duha Svetog nema života, bez njegove prisutnosti nema svjetla, bez njega nema nade, nema hrabrosti. Danas više nego ikada trebamo moliti da nas vodi upravo ovaj Duh i njegov glas u svijetu u kojem ljude sve više vode neki sasvim drugi duhovi koje je ljudima sve teže prepoznati i od njih se odmaknuti.